Sluh je jedno od ljudskih osjetila pomoću kojeg čovjek prikuplja informacije iz okoline koje se šire kao zvučni valovi kroz elastični medij (najčešće zrak).
Zvuk čujemo jer živci u ušima pretvaraju vibracije u signale koje potom šalju u mozak.
Slušni sustav sastoji se od uha, slušnog živca i dijelova središnjeg živčanog sustava koji su uključeni u osjet sluha.
Kada slušni organi nisu u stanju primati dovoljno kvalitetnih podražaja iz neposredne okoline, govorimo o oštećenju sluha, dok se
potpuna nemogućnost primanja podražaja naziva gluhoća.
Zvuk predstavlja ljudski osjet mehaničkih titraja, odn. promjene tlaka koji se širi elastičnim medijem (čvrstim, tekućim ili plinovitim).
Čovjek opaža zvuk pomoću osjetila sluha. Svaki zvuk određen je frekvencijom (mjerna jedinica hertz - Hz) i jačinom (mjerna jedinica decibel - dB).
Ljudi mogu čuti frekvencije raspona između 20Hz i 20000Hz, no zapravo je malo ljudi koji čuju zvukove frekvencija iznad 16000Hz.
Prirodno je da se starenjem gornja granica frekvencije zvuka koju osoba može čuti smanjuje.
Tako je sasvim normalno za osobe dobi preko 25 godina da ne čuju zvukove frekvencija iznad 15000Hz.
U 70-im godinama života taj se prag čujnosti spušta i ispod 8000Hz.
Osim frekvencijskog opsega (visina tona) zvuk određuje i njegova jačina, odn. glasnoća.
Najmanja razina zvuka koju osoba čuje na određenoj frekvenciji naziva se PRAG ČUJNOSTI.
Frekvencijski opseg između 250Hz i 8000Hz predstavlja tipični opseg frekvencija najbitnijih čovjeku da bi mogao čuti govor i zvukove iz svakodnevnog života.
Audiogram je grafički prikaz osjetljivosti svakog uha na zvuk određene frekvencije i glasnoće koji nastaje kao rezultat mjerenja sluha uređajem koji se naziva audiometar.
Tipična mjerenja sluha vrše se u frekventnom području do 8000Hz.
Prema uduženju
ASHA (American Speech-Language-Hearing Association) razina čujnosti klasificira se prema slijedećim pragovima:
